Ličnosti zlatiborskog kraja: mesta i dokumentovani tragovi
Istoriju Zlatibora i nekadašnje Rujanske knežine najjasnije osvetljavaju biografije ljudi čije su rodne kuće, zadužbine, vodovodi, knjige i muzejske zbirke ostali vidljivi u današnjem prostoru. Ovaj vodič povezuje osam dokumentovanih ličnosti — od ustaničkog serdara Jovana Mićića i Dimitrija Tucovića do generala Krste Smiljanića, akademika Miladina Pećinara, Ljubiše R. Đenića, pesnika Mihaila Ćupovića i Ljubivoja Ršumovića, te Dobrile Vasiljević-Smiljanić — sa tačnim mestima koja posetilac može videti na terenu.

Ukratko
- Obuhvaćena epoha
- Od Prvog i Drugog srpskog ustanka (početak XIX veka) do savremene književnosti i muzejske zaštite
- Ključna sela i mesta
- Čajetina, Mačkat, Gostilje, Ljubiš, Sirogojno, Mokra Gora i centar Zlatibora (Kraljev trg)
- Spomenici na otvorenom
- Spomenik generalu Krsti Smiljaniću i bista Miladina Pećinara uz jezero na Zlatiboru; biste u Čajetini
- Zaštićeni objekti i fondovi
- Rodna kuća Dimitrija Tucovića u Gostilju, Biblioteka u Čajetini i muzejske zbirke u Sirogojnu
- Metodološko pravilo
- Razdvojeni arhivski i spomenički dokazi od narodnih anegdota
XIX i početak XX veka: serdar Jovan Mićić i Dimitrije Tucović
Najranija istorijski potpuno dokumentovana ličnost novovekovnog Zlatibora jeste Jovan Mićić (1785–1844), rođen u selu Mačkat, učesnik Prvog i Drugog srpskog ustanka i dugogodišnji knez, a potom rujanski serdar. Kao lični prijatelj i pogranični oslonac kneza Miloša Obrenovića prema osmanskoj Bosni i Starom Vlahu, Mićić je za svoje sedište odabrao Čajetinu, gde je podigao opasan konak sa šancem i kulama i time postavio temelj njenog kasnijeg razvoja u opštinsku varoš. Nakon smene dinastija i dolaska ustavobranitelja pao je u političku nemilost, zatočen je u Gurgusovačkoj kuli (današnji Knjaževac) gde je i preminuo 1844. godine, da bi njegovi posmrtni ostaci kasnije bili preneti u portu Crkve Svetog Ahilija u Arilju. U Čajetini mu je podignuta spomen-bista, a glavna ulica varoši nosi njegovo ime.
Na istočnoj strani planine, u selu Gostilje, u staroj svešteničkoj porodici rođen je Dimitrije Tucović (1881–1914), diplomirani pravnik Beogradskog univerziteta, teoretičar, novinar („Radničke novine”, „Borba”) i istaknuti vođa socijaldemokratskog i radničkog pokreta u Kraljevini Srbiji. Uprkos doslednim antiratnim stavovima u evropskoj socijaldemokratiji, po izbijanju Prvog svetskog rata stupio je kao rezervni kapetan u redove srpske vojske i poginuo u novembru 1914. godine na Vrače brdu tokom Kolubarske bitke.
Materijalni trag njegovog detinjstva u Gostilju čini autentična rodna kuća Dimitrija Tucovića, dvodelna zlatiborska brvnara na kamenom podzidu podignuta sredinom XIX veka, upisana u Centralni registar kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Kuća se nalazi na blagoj padini nedaleko od puta ka Gostiljskom vodopadu, ali pre planiranja ulaska u dvorište i unutrašnjost treba proveriti aktuelni režim otvaranja kod lokalnog turističkog udruženja.
Znameniti Ljubišani: general Krsta Smiljanić, akademik Miladin Pećinar i Ljubivoje Ršumović
Malo koje planinsko selo u Srbiji dalo je toliko značajnih ličnosti nacionalne vojne, naučne i književne istorije kao dolina sela Ljubiš. U njemu je rođen armijski general Krsta Smiljanić (1868–1944), pitomac Vojne akademije i jedan od najsposobnijih generalštabnih oficira srpske vojske. U Prvom svetskom ratu komandovao je Drinskom divizijom tokom odsudnih borbi na Solunskom frontu i osvajanja Kajmakčalana u septembru 1916. godine, a u međuratnom periodu bio je komandant armijske oblasti, ban Zetske banovine i član Senata. Njegov monumentalni spomenik danas dominira šetalištem pored jezera na Kraljevom trgu u centru Zlatibora.
Iz istog sela potiče i akademik Miladin Pećinar (1893–1973), ratnik đačkog bataljona 1.300 kaplara, profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Smatra se utemeljivačem moderne hidrotehnike i zdravstvenog inženjerstva u Jugoslaviji: projektovao je čuvenu lučnu branu „Matka” na reci Treski i desetine gradskih vodovoda i banjskih vodozahvata, a svom zavičaju odužio se stručnim rešenjima za kaptiranje izvora i vodosnabdevanje na Kraljevoj vodi i Zlatiboru, o čemu šire govori istorija razvoja turizma na Zlatiboru. Uz obalu zlatiborskog jezera postavljena je njegova spomen-bista.
Treća znamenita ličnost ponikla u Ljubišu jeste savremeni pesnik i dramski pisac Ljubivoje Ršumović (rođen 1939. godine). Prva slova naučio je u seoskoj školi u Ljubišu i potom u Čajetini i Užicu, a toponimi, bistrina reke Ljubišnice, jezik roditelja i gorštačka etika ugrađeni su u desetine njegovih pesničkih knjiga i obrazovnih televizijskih serijala na kojima su odrastale generacije širom nekadašnje Jugoslavije.
Razvoj zlatiborske trikotaže u Sirogojnu
Kako razlikovati seosku domaću radinost, zadružnu epohu i muzejske postavke.
Prerada vune u domaćinstvu
Ručno predenje i pletenje tople odeće od sirove vune u prirodnim belim, sivim i smeđim tonovima.
Pokret Dobrile Smiljanić
Organizovanje seoskih pletilja u Sirogojnu u savremeno oblikovane kolekcije sa motivima zlatiborskog pejzaža.
Samostalnost žena na selu
Prihodi od pletenja omogućili su modernizaciju kuća, školovanje dece i ostanak porodica u selima.
Dve različite adrese u selu
Muzej pletilja u središtu Sirogojna prikazuje istorijat kolekcija, dok „Staro selo” čuva arhitekturu brvnara.
Hroničari, pesnici i vizionari: Đenić, Ćupović i Dobrila Vasiljević-Smiljanić
Bez sistematskog rada Ljubiše R. Đenića (1914–1992), rođenog Čajetinca, ogroman deo istorije Zlatibora ostao bi izgubljen u neproverenim usmenim pričama. Kao upravnik čajetinske biblioteke i neumorni istraživač arhiva, Đenić je decenijama beležio rodoslove, ustaničke prepiske, razvoj prvih letnjikovaca na Kraljevoj vodi i Palisadu i narodne umotvorine, objavivši zapažena dela poput „Erskih mudrolija” i obimnog „Zlatiborskog letopisa”. Za doprinos kulturi nagrađen je Vukovom nagradom 1964. godine, a njegova matična ustanova u Čajetini danas nosi ime Biblioteka „Ljubiša R. Đenić”.
Pesnički glas samog naroda ovog podneblja najprepoznatljivije je uobličio Mihailo Ćupović – Ćupo (1934–2004). Rođen u susednoj Mokroj Gori, radni vek proveo je u Čajetini kao poštanski službenik i upravnik pošte, stvarajući tople lirske i humorističke zbirke za decu i odrasle. Njegova najpoznatija pesma „Zlatibore, pitaj Taru” toliko je srasla sa muzičkom tradicijom da je mnogi posetioci pogrešno smatraju bezimenom narodnom pesmom, iako ima precizno dokumentovano Ćupovićevo autorstvo. U Čajetini mu je podignuta spomen-bista, a biblioteka svake godine priređuje memorijalne književne susrete u njegovu čast.
U sferi primenjene umetnosti, ženskog preduzetništva i zaštite graditeljstva nezaobilazno mesto pripada Dobrili Vasiljević-Smiljanić (1935–2026), rođenoj u Radobuđi kod Arilja. Dolaskom u Sirogojno početkom šezdesetih godina XX veka organizovala je kućnu radinost zlatiborskih pletilja u okviru zemljoradničke zadruge, kreirajući od nefarbane islandske i domaće vune džempere i kapute sa motivima zlatiborskih borova, kosa i oblaka koji su izlagani u Parizu, Njujorku, Rimu i Tokiju. Njena vizija bila je presudna i za pokretanje inicijative iz koje je 1980. godine nastao Muzej na otvorenom „Staro selo”, a 2008. i Muzej pletilja u Sirogojnu, čiji institucionalni okvir prikazuje vodič kroz muzeje i galerije Zlatibora.
Gde na terenu videti dokumentovane tragove i obeležja
Posetilac koji želi da tokom boravka obiđe autentična mesta vezana za znamenite ličnosti ne mora da pravi posebnu višednevnu ekspediciju, jer se većina obeležja nalazi neposredno uz glavne pešačke i izletničke pravce. Šetnja oko jezera na Kraljevom trgu omogućava susret sa spomenikom generalu Krsti Smiljaniću i bistom akademika Miladina Pećinara na svega nekoliko minuta hoda.
Drugi logičan korak vodi u varoš Čajetinu (5 km), gde se u krugu glavne ulice, parka i Biblioteke „Ljubiša R. Đenić” spajaju uspomene na serdara Jovana Mićića, samog Đenića i pesnika Mihaila Ćupovića. Najzad, istočni seoski krug kroz Sirogojno, Gostilje i Ljubiš povezuje delo Dobrile Vasiljević-Smiljanić sa rodnim krajem Dimitrija Tucovića, Krste Smiljanića, Miladina Pećinara i Ljubivoja Ršumovića.
Tabela sistematski prikazuje svih osam ličnosti, njihovu vezu sa konkretnim mestom i status javne dostupnosti spomenika ili zbirki.
| Ličnost i godine | Mesto vezivanja | Istorijska i kulturna uloga | Vidljivi trag i režim pristupa |
|---|---|---|---|
| Jovan Mićić (1785–1844) | Mačkat (rođenje) / Čajetina (sedište) | Ustanički starešina, rujanski knez i serdar u doba Miloša Obrenovića | Spomen-bista i glavna ulica u Čajetini (javna površina); grob u Arilju |
| Krsta Smiljanić (1868–1944) | Ljubiš / Centar Zlatibora | Armijski general, komandant Drinske divizije na Kajmakčalanu, ban i senator | Spomenik uz šetalište pored jezera na Kraljevom trgu (stalno dostupno) |
| Dimitrije Tucović (1881–1914) | Selo Gostilje | Pravnik, publicista i vođa socijaldemokratskog pokreta, poginuo na Kolubari | Zaštićena rodna kuća brvnara u Gostilju (ulazak u objekat uz proveru rada) |
| Miladin Pećinar (1893–1973) | Ljubiš / Centar Zlatibora | Akademik SANU, jedan od 1.300 kaplara i utemeljivač hidrotehnike | Spomen-bista u centralnoj zoni Zlatibora i vodozahvati (javno dostupno) |
| Ljubiša R. Đenić (1914–1992) | Varoš Čajetina | Bibliotekar, istoričar Zlatibora i sakupljač narodnih umotvorina | Biblioteka „Ljubiša R. Đenić” i njen Zavičajni fond u Čajetini |
| Mihailo Ćupović (1934–2004) | Mokra Gora / Čajetina | Zavičajni pesnik za decu i odrasle, autor pesme „Zlatibore, pitaj Taru” | Spomen-obeležje i godišnji književni susreti u Čajetini |
| Dobrila Vasiljević-Smiljanić (1935–2026) | Sirogojno (rođena kod Arilja) | Kreatorka kolekcija pletilja iz Sirogojna i inicijatorka „Starog sela” | Postavka Muzeja pletilja i kompleks „Staro selo” u Sirogojnu |
| Ljubivoje Ršumović (1939–) | Selo Ljubiš | Savremeni pesnik, pisac za decu i kulturni poslenik | Zavičajni predeo doline Ljubiša i književni programi u opštini |
Praktične napomene pri obilasku rodnih kuća i zbirki
Prilikom obilaska memorijalnih tačaka u selima važno je razlikovati poglede sa javnog puta od ulaska na privatne parcele. Dok je spomenik na Kraljevom trgu ili bista u čajetinskom parku deo javnog pešačkog prostora dostupnog u svako doba dana, seoska domaćinstva u Ljubišu, Mačkatu i Gostilju u najvećoj meri ostaju aktivna privatna imanja.
Čak i kada je objekat pod državnom zaštitom — kao što je rodna brvnara Dimitrija Tucovića u Gostilju — on nema višesatno dežurstvo kakvo imaju Stopića pećina ili Staro selo u Sirogojnu. Zato se posetiocima savetuje da informaciju o eventualnom grupnom ili najavljenom otvaranju provere na biletarnici vodopada u Gostilju ili u Info-centru TO Zlatibor.
Istraživačima, studentima i čitaocima koje zanimaju originalne fotografije i knjige Ljubiše R. Đenića i Mihaila Ćupovića najpotpuniji uvid pruža poseta Zavičajnom odeljenju biblioteke u Čajetini tokom redovnog radnog vremena radnim danima, gde se arhivska građa koristi u čitaonici uz stručnu pomoć bibliotekara.
Česta pitanja
Gde se nalaze spomenici Krsti Smiljaniću i Miladinu Pećinaru na Zlatiboru?
Oba spomen-obeležja nalaze se u centralnoj pešačkoj zoni turističkog naselja Zlatibor, uz uređeno šetalište pored jezera i Kraljevog trga. Dostupna su peške u svako doba godine bez ulaznice.
Ko je napisao čuvenu pesmu „Zlatibore, pitaj Taru”?
Autor stihova je zavičajni pesnik Mihailo Ćupović – Ćupo (1934–2004), rođen u Mokroj Gori, koji je život i radni vek proveo u Čajetini. Iako se pesma u narodu peva kao tradicionalna, njeno autorstvo je potpuno dokumentovano u Ćupovićevim zbirkama.
Iz kog zlatiborskog sela potiču Krsta Smiljanić, Miladin Pećinar i Ljubivoje Ršumović?
Sva trojica rođena su u selu Ljubiš na jugoistočnoj strani Zlatibora (oko 26 km od turističkog centra). Dolina Ljubišnice poznata je kako po izletištima i pastrmci tako i po ovoj jedinstvenoj zavičajnoj biografskoj vertikali.
Može li se posetiti rodna kuća Dimitrija Tucovića u Gostilju?
Rodna kuća brvnara u selu Gostilje zaštićena je kao kulturno dobro od izuzetnog značaja i vidljiva je uz prilazni put u selu. Pošto nema stalno celodnevno radno vreme tokom cele godine, mogućnost ulaska u unutrašnjost treba proveriti u samom Gostilju ili preko TO Zlatibor.
Gde je bilo sedište rujanskog serdara Jovana Mićića i gde je sahranjen?
Utvrđeni konak i upravno sedište serdara Jovana Mićića nalazili su se u Čajetini, odakle je upravljao Rujanskom knežinom. Preminuo je u zatočeništvu u Gurgusovačkoj kuli (Knjaževac) 1844. godine, a njegovi posmrtni ostaci počivaju u porti Crkve Svetog Ahilija u Arilju.
Korišćeni izvori
Provereno: novembar 2026.- Biblioteka „Ljubiša R. Đenić” Čajetina — Zavičajni fond i hronika razvoja turizma i naselja na ZlatiboruBiografska i bibliografska građa o Ljubiši R. Đeniću, rujanskom serdaru Jovanu Mićiću, Mihailu Ćupoviću i znamenitim ličnostima opštine.
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture — Beograd — Centralni registar nepokretnih kulturnih dobara (crkve brvnare, Staro selo, spomenici)Spomenička zaštita rodne kuće Dimitrija Tucovića u Gostilju i zaštićenih kulturno-istorijskih celina zlatiborskog kraja.
- Muzej na otvorenom „Staro selo” Sirogojno — Stalna postavka, istorijat kompleksa, radno vreme i cene ulaznicaDokumentovana uloga Dobrile Vasiljević-Smiljanić u organizovanju pletilja i osnivanju muzejskog kompleksa u Sirogojnu.
- Opština Čajetina i KJP „Zlatibor” Čajetina — Zvanični akti, komunalni režim, javne ustanove i zoniranje parkiranjaJavni spomenici u naselju Zlatibor i Čajetini posvećeni Krsti Smiljaniću, Miladinu Pećinaru, Jovanu Mićiću i Mihailu Ćupoviću.




