Crkve brvnare i manastiri zlatiborskog kraja
Sakralno nasleđe zlatiborskog kraja obuhvata raspon od skrivenih crkava brvnara pod šindrom i rodovskih sobrašica iz prve polovine XIX veka, preko najstarijeg zidanog hrama u Sirogojnu iz 1764. godine sa ikonostasom Simeona Lazovića, do obnovljenih srednjovekovnih manastira Uvac i Dubrava u klisuri reke Uvac. Pošto su ovi hramovi raspoređeni na različitim krajevima planine i nemaju svi stalnu muzejsku službu, uspešna poseta zahteva razumevanje arhitekture, prohodnosti lokalnih puteva i pravila ulaska u seoske porte.

Ukratko
- Zaštićene crkve brvnare
- Dobroselica — Crkva Sv. proroka Ilije (1821, oko 20 km od centra) i Jablanica — Crkva Pokrova Presvete Bogorodice sa sobrašicama (1838, oko 25 km)
- Zidani istorijski hramovi
- Sirogojno (1764, ikonostas Simeona Lazovića iz 1794), Mačkat (1859), Čajetina (1886–1890) i Hram Preobraženja u centru (osveštan 2013)
- Manastiri u dolini Uvca
- Manastir Uvac u selu Stublo (obnovljen 1995. na srednjovekovnim temeljima) i Manastir Dubrava nad meandrima Uvca (obnovljen od 2004)
- Režim obilaska seoskih brvnara
- Porte i sobrašice su javno sagledive, dok su same brvnare van bogosluženja često zaključane radi zaštite ikona (ključ kod paroha / crkvenjaka)
- Prilaz i nadležnost
- Svi lokaliteti pripadaju Žičkoj eparhiji SPC; južni pravci ka Jablanici, Stublu i Dubravi prolaze kroz Park prirode „Zlatibor”
Graditeljstvo crkava brvnara u Starom Vlahu: borova lučevina, šindra i sobrašice
Crkve brvnare jugozapadne Srbije nastajale su krajem XVIII i u prvim decenijama XIX veka u specifičnim istorijskim i prirodnim okolnostima: u vreme kada osmanske vlasti nisu dopuštale zidanje visokih kamenih hramova sa zvonicima pokraj glavnih drumova, seoske opštine podizale su manje drvene bogomolje na skrovitim šumskim proplancima, oslanjajući se na obilje smolastog crnog i belog bora (lučevine). Gradnju su najčešće vodili čuveni osaćanski neimari — majstori drvodelje iz oblasti Osat u srednjem Podrinju, prepoznatljivi po preciznom tesanju masivnih talpi, ugaonom vezivanju brvana bez metalnih eksera i bogatoj plitkoj rezbariji na zapadnim i severnim vratima.
Arhitektonska silueta zlatiborskih crkava brvnara proističe direktno iz narodne brvnare, ali sa naglašenom sakralnom vertikalom krova. Niski zidovi od debelih vodoravnih brvana nose izrazito visok i strm krov pokriven cepanom borovom daskom — šindrom, čiji nagib omogućava brzo spadanje teškog planinskog snega i ceđenje kišnice daleko od drvenog temelja. Ulazna vrata su namerno niska kako bi u osmansko doba onemogućila ulazak konjanika u hram i kako bi svaki vernik pri prelasku praga morao da se pokloni, dok je oltarski prostor na istoku rešen poligonalnom (višeugaonom) ili polukružnom drvenom apsidom.
Poseban etnološki i graditeljski fenomen u portama starovlaških crkava čine sobrašice (u narodu nazivane i šatre, trpezari ili sofrašice). Reč je o niskim drvenim zgradicama — otvorenim ili poluzatvorenim tremovima sa klupama i dugim drvenim stolom u sredini — koje su pojedini seoski rodovi, bratstva ili imućniji domaćini podizali po obodu crkvenog dvorišta. One nikada nisu služile za stanovanje niti za ostavu, već za zajedničku prazničnu trpezu („sobru”, sabor) nakon liturgije o hramovnoj slavi, zavetini i velikim praznicima, kada su se u porti okupljali meštani iz udaljenih zaselaka.
| Naziv i posveta | Datiranje | Udaljenost iz centra Zlatibora | Arhitektonsko obeležje | Režim posete i prilaz |
|---|---|---|---|---|
| Crkva brvnara u Jablanici (Pokrov Presvete Bogorodice) | 1838. godina | Oko 25 km (preko Ribničkog jezera) | Očuvan venac drvenih sobrašica u borovoj porti; šindra | Asfaltni prilaz; porta otvorena, unutrašnjost uz najavu / bogosluženje |
| Crkva brvnara u Dobroselici (Sv. prorok Ilija) | 1821. godina | Oko 20 km (preko Vodica) | Minijaturna brvnara pod stoletnim borovima, vredne ikone | Asfalt do sela; porta dostupna, hram van službe zaključan |
| Crkva Sv. apostola Petra i Pavla u Sirogojnu | 1764. godina | 26 km istočno | Najstariji zidani hram na Zlatiboru; ikonostas S. Lazovića (1794) | Uređen parking uz Muzej „Staro selo”; redovno otvorena u sezoni |
| Crkva Sv. proroka Ilije u Mačkatu | 1859. godina | Oko 15 km severoistočno | Kameni parohijski hram sa starim ikonama iz prve polovine XIX v. | Asfaltni prilaz u centru sela Mačkat |
| Crkva Sv. Arhangela Gavrila u Čajetini | 1886–1890. | 4–5 km severoistočno | Varoški parohijski hram sa istorijskim ikonostasom i knjigama | Lako dostupna u centru Čajetine |
| Hram Preobraženja Gospodnjeg (centar Zlatibora) | 1993–2013. | U pešačkom centru (0,2 km) | Savremeni monumentalni živopisani hram sa zvonikom i paraklisom | Svakodnevno otvoren tokom celog dana, pešački pristup |
| Manastir Uvac u Stublu (Rođenje Presvete Bogorodice) | Srednji vek / obnova 1995. | Oko 28–30 km južno | Obnovljen kompleks na srednjovekovnim temeljima uz reku Uvac | Krivudav brdski put preko Ribnice i Stubla; aktivni manastir |
| Manastir Dubrava (Sv. Pantelejmon i Sv. Vasilije Ostroški) | Srednji vek / obnova 2004. | Oko 30+ km (nad kanjonom Uvca) | Manastir na grebenu iznad meandra Uvca; arheološki nalazi | Uži planinski i makadamski završni prilaz; obavezna provera puta |
Crkve brvnare u Jablanici (1838) i Dobroselici (1821): spomenici kulture pod borovima
Najpotpunije očuvana ambijentalna celina drvenog sakralnog graditeljstva na Zlatiboru nalazi se u jugozapadnom selu Jablanici, na oko 25 kilometara vožnje od turističkog centra preko Ribničkog jezera. Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Jablanici podignuta je 1838. godine od masivnih borovih talpi pravougaone osnove sa polukružnom oltarskom apsidom i visokim krovom od šindre. Na zapadnim i severnim vratima sačuvani su autentični rezbareni okviri sa geometrijskim i biljnim motivima, dok su za stari ikonostas vezane ikone domaćih zografa sredine XIX veka (među kojima i radovi Sretena Protića Molerovića). Ono što jablaničku crkvu izdvaja u čitavoj Srbiji jeste prsten drvenih sobrašica raspoređenih na borovom proplanku oko hrama: zaštićene zajedno sa crkvom kao nepokretno kulturno dobro od velikog značaja, ove rodovske trpezare posetiocu na licu mesta pokazuju kako je izgledao saborni život rasutih planinskih zaselaka.
Starija od dve očuvane zlatiborske crkve brvnare smeštena je u južnom delu planine, u selu Dobroselici, na oko 19 do 21 kilometar od centra Zlatibora preko Vodica. Crkva Svetog proroka Ilije u Dobroselici sagrađena je 1821. godine (uz narodna predanja o starijem manjem molitvenom objektu prenošenom radi skrivanja od nasilja). Po dimenzijama izrazito skladna i kamerna — duga svega oko osam metara — crkva stoji u senci stoletnih crnih borova uz drvenu zvonaru. Njena krovna šindra i drveni konstruktivni sklop konzervirani su pod nadzorom zaštitarske službe kao spomenik kulture od velikog značaja.
Unutrašnjost dobroseličke brvnare čuva izuzetno vredne slikane dveri i prestone ikone s početka XIX veka, pripisane istaknutim majstorima postvizantijskog i zografskog slikarstva ovog podneblja — Janku Mihailoviću Moleru i slikarskom krugu porodice Lazović. Poseta Dobroselici u toplijem delu godine prirodno se povezuje sa obilaskom obližnje geomorfološke znamenitosti — Prerasti u Dobroselici (prirodnog kamenog mosta dužine 48 metara).

Zidani hramovi od XVIII do XXI veka: Sirogojno (1764), Mačkat (1859), Čajetina i Hram Preobraženja
Najstariji očuvani hram na čitavom području Zlatibora nije brvnara, već zidana Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Sirogojnu, podignuta još 1764. godine na uzvišenju u središtu sela (26 km istočno od centra). Sagradio ju je neimar Andrija Raičević iz Osata zalaganjem ktitora prote Georgija Cmiljanića, rodonačelnika znamenite svešteničke loze Smiljanića (o kojoj govori i pregled ličnosti zlatiborskog kraja). Prvobitno jednobrodna zasvedena građevina bez kupole dobila je krajem XIX veka zapadni zvonik. Najveću umetničku dragocenost hrama predstavlja monumentalni oslikani ikonostas iz 1794. godine, delo Simeona Lazovića iz Bijelog Polja, sa potpisom autora i bogato rezbarenim pozlaćenim duborezom. Crkva se nalazi neposredno na ulazu u kompleks Muzeja na otvorenom „Staro selo” i zaštićena je kao kulturno dobro od izuzetnog značaja.
Na severoistočnom obodu planine, u selu Mačkatu, uzdignuta je Crkva Svetog proroka Ilije iz 1859. godine, koja svedoči o periodu ekonomske obnove i slobodnije gradnje zidanih seoskih crkava u Kneževini Srbiji sredinom XIX veka. U mačkatskom hramu čuvaju se dragocene stare ikone prenete iz ranijih crkava brvnara ovog kraja (uključujući ikone iz 1813/1814. godine vezane za rad Aleksija Lazovića). Tri decenije kasnije, u administrativnom središtu opštine — varoši Čajetini — podignuta je parohijska Crkva Svetog Arhangela Gavrila (gradnja započeta 1886, završena i osveštana 1890. godine), sa vrednim ikonostasom i starim rukopisnim i štampanim bogoslužbenim knjigama.
Savremeni sloj sakralne arhitekture u samom turističkom naselju predstavlja Hram Preobraženja Gospodnjeg u centru Zlatibora, na par stotina metara od jezera i Kraljevog trga. Kamen temeljac položen je na stogodišnjicu turizma 1993. godine (u znak istorijske veze sa praznikom Preobraženja iz 1893, detaljno opisanim u tekstu o tome kako je Zlatibor postao turističko mesto), a hram je svečano osveštan 2013. godine. Građen po uzoru na srpsko-vizantijsku srednjovekovnu tradiciju sa prepoznatljivim zvonikom, paraklisom Svetog proroka Mojseja i savremenim freskopisom velike površine, ovaj hram je jedini sakralni objekat na Zlatiboru do kog gosti centra dolaze za nekoliko minuta hoda po ravnoj pešačkoj stazi.
Manastir Uvac u Stublu i Manastir Dubrava na južnim obroncima planine
Na krajnjem jugu zlatiborskog masiva, tamo gde četinarske kose strmo poniru u klisuru reke Uvac na granici opština Čajetina i Priboj u okviru Parka prirode „Zlatibor”, nalaze se dva obnovljena srednjovekovna manastira. Manastir Uvac u selu Stublo (udaljen oko 28 do 30 kilometara od turističkog centra preko Ribničkog jezera i Donje Jablanice / Stubla) posvećen je Rođenju Presvete Bogorodice. Vekovima je u narodu živelo predanje o „Crkvini” i bogatom starom manastiru u dolini Uvca koji je postradao krajem XVII veka tokom Velikog bečkog rata i Velike seobe Srba.
Arheološka istraživanja Narodnog muzeja iz Užica i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture potvrdila su 1994. godine postojanje monumentalne srednjovekovne crkve i manastirskih zgrada. Odmah potom izvedena je temeljna obnova hrama i konaka pod okriljem manastira Studenice i Žičke eparhije, pa je na Malu Gospojinu 1995. godine posle tri veka u Manastiru Uvac ponovo uspostavljen monaški život. Smešten u dubokoj i tihoj rečnoj kotlini okruženoj strmim brdima, kompleks danas pleni kamenom arhitekturom i potpunim odsustvom komercijalne gradnje.
Oko pet kilometara uzvodno vazdušnom i rečnom linijom, visoko na dramatičnom grebenu iznad jednog od meandara kanjona Uvca, nalazi se ženski Manastir Dubrava. Smatra se da je u srednjem veku Dubrava bila metoh obližnjeg Manastira Uvac; prilikom arheoloških iskopavanja i obnove početkom XXI veka u temeljima starog manastirišta pronađena je čuvena skrivena ostava od preko 260 mletačkih zlatnika (dukata) iz XVI i XVII veka, zakopana pred osmanskim pustošenjem. Obnova kompleksa izvedena je od 2004. godine, sa manjom crkvom Svetog Pantelejmona na starim temeljima i novim hramom posvećenim Svetom Vasiliju Ostroškom.
Realna procena puta do Stubla i Dubrave
Posetioci koji planiraju obilazak Manastira Uvac i naročito Manastira Dubrava ne smeju meriti vreme putovanja samo po broju kilometara na karti. Dok do Manastira Uvac u Stublu vodi uzak, veoma krivudav brdski asfaltni put sa velikim spustom ka reci (oko 45 do 55 minuta oprezne vožnje u jednom smeru iz centra), prilaz Manastiru Dubrava preko Vodica i Dobroselice / Stubla uključuje uže planinske i makadamske deonice iznad kanjona. Zimi po snegu i ledu, kao i nakon jakih prolećnih bujica, put do Dubrave često nije pogodan za niska putnička vozila bez prethodne provere prohodnosti.
Režim posete seoskim crkvama, pravila u porti i fotografisanje
Najvažnija praktična razlika koju putnik treba da zna pre polaska u zlatiborska sela jeste razlika između aktivnih gradskih/muzejskih hramova i izdvojenih seoskih crkava brvnara. Hram Preobraženja Gospodnjeg u centru Zlatibora otvoren je svakodnevno od jutra do večeri, a Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Sirogojnu redovno je dostupna posetiocima u okviru dnevnog radnog vremena i parohijskog dežurstva, naročito od aprila do oktobra. Aktivni manastiri Uvac i Dubrava primaju poklonike i posetioce u dnevnim satima u skladu sa monaškim tipikom.
Nasuprot tome, crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici nalaze se na izdvojenim šumskim lokacijama izvan gustog naselja i nemaju stalnu biletarnicu niti čuvara tokom celog dana. Njihove ograđene porte, spoljašnja drvena konstrukcija, rezbareni portali i jablaničke sobrašice mogu se uvek pažljivo razgledati spolja, ali su sama vrata hrama van nedeljne i praznične liturgije najčešće zaključana radi zaštite starih ikona od krađe i vlage (ključ čuva nadležni paroh ili crkvenjak u selu).
U svim crkvama i manastirima važe pravila pristojnog odevanja (pokrivena ramena i kolena, bez sportske opreme za plažu ili planinsko sunčanje), tiha komunikacija i strogo čuvanje drvenih građevina od otvorenog plamena — sveće se pale isključivo u za to predviđenim metalnim palionicama izvan drvenog korpusa brvnara. U unutrašnjosti crkve u Sirogojnu i u starim brvnarama upotreba blica pri fotografisanju ikonostasa iz XVIII i XIX veka nije dozvoljena zbog osetljivosti bojenog sloja i pozlate na drvetu.
Kako spojiti sakralne lokalitete u dve logične jednodnevne rute
Pošto se sakralni spomenici nalaze na suprotnim stranama planine, pokušaj da se u istom danu obiđu Sirogojno na istoku i Jablanica sa Stublom na jugozapadu dovodi do višesatne vožnje sporednim putevima. Mnogo pregledniji raspored dobija se podelom na dva pravca prema putnoj mreži.
Prva ruta (istočni i centralni krug) kreće iz centra Zlatibora ka Sirogojnu (26 km), gde se u istom kompleksu obilaze Crkva Svetih apostola Petra i Pavla iz 1764. godine i Muzej na otvorenom „Staro selo” (uz obližnju Stopića pećinu), a u povratku ili na dolasku iz pravca Užica pravi se kratka stanica kod Crkve Svetog Ilije u Mačkatu (1859) i Crkve Svetog Arhangela Gavrila u Čajetini (1890).
Druga ruta (južni i jugozapadni krug kroz Park prirode) namenjena je putnicima koji žele šumski mir i drveno graditeljstvo: polazak iz centra pored Ribničkog jezera do Crkve brvnare sa sobrašicama u Jablanici (25 km), sa mogućim produžetkom u lepom danu do Manastira Uvac u Stublu, ili alternativno južni izlazak magistralom preko Vodica do Crkve brvnare Svetog proroka Ilije u Dobroselici (1821).
Česta pitanja
Koje su dve najpoznatije crkve brvnare na Zlatiboru i gde se nalaze?
To su Crkva Svetog proroka Ilije u Dobroselici iz 1821. godine (oko 20 km južno od centra preko Vodica) i Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Jablanici iz 1838. godine sa očuvanim sobrašicama u porti (oko 25 km jugozapadno preko Ribničkog jezera).
Šta su sobrašice u porti crkve brvnare u Jablanici?
Sobrašice su male drvene zgrade sa klupama i trpezom koje su pojedine seoske porodice i bratstva podizale oko crkve radi okupljanja i zajedničkog prazničnog obeda posle liturgije o velikim crkvenim saborima i slavama.
Koja je najstarija očuvana crkva na Zlatiboru?
Najstariji očuvani hram je zidana Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Sirogojnu iz 1764. godine, poznata po oslikanom ikonostasu Simeona Lazovića iz 1794. godine i položaju neposredno uz Muzej „Staro selo”.
Da li su crkve brvnare u Jablanici i Dobroselici stalno otključane za ulazak?
Ograđene porte, spoljašnja arhitektura i sobrašice u Jablanici dostupni su za razgledanje spolja tokom dana, dok su sama vrata brvnara van bogosluženja najčešće zaključana radi zaštite starih ikona.
Kakav je put do Manastira Uvac u Stublu i Manastira Dubrava?
Do Manastira Uvac u Stublu vodi uzak i veoma krivudav brdski asfaltni put u dolinu reke Uvac (oko 28–30 km od centra), dok prilaz Manastiru Dubrava uključuje uže planinske i makadamske deonice koje zimi i po blatu nisu pogodne za niske automobile.
Korišćeni izvori
Provereno: novembar 2026.- Turistička organizacija Zlatibor — Zvanični informativni portal destinacije ZlatiborPregled sakralnih objekata na Zlatiboru (Hram Preobraženja, Jablanica, Dobroselica, Mačkat, Čajetina, Manastir Uvac i Dubrava) i putnih udaljenosti.
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture — Beograd — Centralni registar nepokretnih kulturnih dobara (crkve brvnare, Staro selo, spomenici)Spomenički status i datiranje crkava brvnara u Jablanici (1838) i Dobroselici (1821), sobrašica, crkve u Sirogojnu (1764) i manastirskih celina.
- Vlada Republike Srbije i JP „Srbijašume” (RJ Park prirode Zlatibor) — Uredba o proglašenju i Program upravljanja Parkom prirode „Zlatibor” za 2026. godinuRežim zaštite u klisuri Uvca, Dobroselici i Jablanici i pravila zaštite od požara u Parku prirode.
- Muzej na otvorenom „Staro selo” Sirogojno — Stalna postavka, istorijat kompleksa, radno vreme i cene ulaznicaIstorijat Crkve Svetih apostola Petra i Pavla (1764), ikonostasa Simeona Lazovića (1794) i prostorna veza sa Starim selom.
- Biblioteka „Ljubiša R. Đenić” Čajetina — Zavičajni fond i hronika razvoja turizma i naselja na ZlatiboruZavičajna istorijska građa o parohijskim hramovima u Čajetini (1886–1890), Mačkatu (1859) i svešteničkoj porodici Smiljanić.



