Izleti u okolini · Južna Tara i Beli Rzav

Zaovine iz pravca Zlatibora

Zaovine leže na južnim obroncima Nacionalnog parka Tara u opštini Bajina Bašta i čine razveden planinsko-jezerski predeo izvan granica Zlatibora. Iz pravca Zlatibora do brane Lazići i Zaovinskog jezera stiže se za nešto više od sat vremena vožnje preko Mokre Gore ili dužim putem preko Kaluđerskih Bara i Mitrovca. Pošto je reč o reverzibilnoj hidroenergetskoj akumulaciji povezanoj sa Drinom, razumevanje promenljivog vodostaja, strogih ograničenja kupanja i istorijskog mesta otkrića Pančićeve omorike ključno je za realna očekivanja na terenu.

Plava voda Zaovinskog jezera okružena četinarskim kosama planine Tare
Razvedena obala akumulacije Zaovine u Nacionalnom parku Tara, dostupna preko Mokre Gore ili Mitrovca.Fotografija: Dokumentarna zbirka Vodič kroz Srbiju
Položaj i udaljenost
Južni deo NP Tara (opština Bajina Bašta); 52–56 km od centra Zlatibora preko Mokre Gore ili 72 km preko Mitrovca
Prilaz i podloga
Magistrala do Kremana i Mokre Gore, zatim uži i krivudav planinski asfaltni put uz kanjon Belog Rzava do brane Lazići (~890 m n.v.)
Okvirno trajanje
6 do 8 sati ukupno sa povratkom na Zlatibor (oko 2,5–3 sata vožnje u oba smera + obilazak vidika oko jezera)
Režim posete i uslovi
Energetska akumulacija RHE „Bajina Bašta” u zoni NP Tara; izražene oscilacije nivoa vode i odsustvo uređenog kupališta

Okvirni plan kretanja i vremena

01.Polazište
Kraljev trg / centar Zlatibora
02.Prevoz
Putnički automobil (javni međugradski prevoz ne povezuje direktno Zlatibor i Zaovine)
03.Vožnja
65–80 min preko Mokre Gore (oko 54 km) ili 90–100 min preko Kaluđerskih Bara i Mitrovca (oko 72 km)
04.Parkiranje
Proširenja u blizini brane Lazići (van zabranjenih zona objekta), kod crkve u zaseoku Sekulić i uz obalske vidikovce
05.Pešačenje
Lagane šetnje po asfaltnim i makadamskim putevima iznad zaliva jezera, kod spomen-obeležja u Đurićima i u Sekuliću
06.Boravak na lokaciji
3 do 4,5 sata za panoramsku vožnju oko zaliva, šetnju i pauzu
Kraća ili rezervna varijanta: Prijepodnevni izlazak do brane Lazići u kombinaciji sa popodnevnom pauzom u Mokroj Gori ukoliko se vreme na Tari naglo pogorša

Dva drumska prilaza sa Zlatibora: preko Mokre Gore ili preko Mitrovca

Putnici koji kreću sa Zlatibora u Zaovine biraju između dva sasvim različita planinska prilaza. Kraći i slikovitiji pravac vodi preko Sušice, Kremana i prevoja Šargan u Mokru Goru, odakle se u dolini ka Kotromanu desno odvaja lokalni asfaltni put uz tok i kanjon Belog Rzava prema selu Zaovine i brani Lazići. Ukupna razdaljina od Kraljevog trga do brane iznosi 52 do 56 kilometara, a vožnja traje između 65 i 80 minuta.

Deonica od skretanja u Mokroj Gori do izlaska na branu Lazići duga je petnaestak kilometara i prolazi kroz tesnace, usečene galerije i niz krivina gde je kolovoz uži od državnog puta prvog reda. Pri mimoilaženju sa drugim automobilima ili terenskim vozilima potrebno je usporiti i koristiti proširenja, a posle obilnih prolećnih i jesenjih kiša obratiti pažnju na sitno kamenje na asfaltu. Uprkos tome, put je u celosti asfaltiran i pri suvom vremenu potpuno savladiv standardnim putničkim vozilom.

Drugi prilaz zaobilazi Šargan sa severa i vodi preko Kremana, Kaluđerskih Bara i visoravni Mitrovac na planini Tari, odakle se sa ~1.080 m n.v. spušta u kotlinu Zaovina (ukupno oko 72 kilometra, 90 do 100 minuta vožnje). Praktično rešenje koje koristi veliki broj vozača jeste jednosmerni krug: dolazak u Zaovine ujutru preko Mokre Gore uz jutarnje svetlo u kanjonu, a povratak posle podne širim kolovozom preko Mitrovca i Kaluđerskih Bara nazad ka Kremnima i Zlatiboru.

Kako funkcioniše akumulacija Zaovine, brana Lazići i RHE „Bajina Bašta”

Zaovinsko jezero svojim dubokim zalivima, poluostrvima i modrozelenom bojom vode ostavlja utisak prirodnog alpskog jezera, ali je po postanku složen hidrotehnički sistem. Nastalo je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina XX veka pregrađivanjem doline Belog Rzava visokom nasutom kamenom branom Lazići (visine oko 125 metara), na nadmorskoj visini punog uspora od približno 882 do 890 metara.

Akumulacija služi kao gornji bazen reverzibilne hidroelektrane (RHE) „Bajina Bašta” i podzemnim tunelom dugim oko osam kilometara povezana je sa znatno nižim jezerom u Perućcu na Drini. Kada u elektroenergetskom sistemu postoji višak energije, snažne pumpe potiskuju vodu iz Drine preko šest stotina metara visinske razlike uzbrdo u Zaovine; u periodima povećane potrošnje voda se ispušta nazad na turbine. Neposredno u podnožju velike brane Lazići nalaze se i manja, mirna jezera Spajići i Kruščica.

Upravo taj reverzibilni režim rada objašnjava pojavu koja ponekad iznenadi posetioce koji očekuju prizor identičan letnjim razglednicama: vodostaj Zaovinskog jezera menja se u skladu sa hidrološkim i energetskim prilikama. Pri visokom vodostaju četinarska šuma spušta se gotovo do same vode, dok pri nižoj koti duž obala ostaje vidljiv širok svetlosivi pojas ogoljenog kamenitog i glinovitog dna. Čak i tada panorame sa okolnih kosa ostaju izuzetno upečatljive jer otkrivaju nekadašnji reljef potopljene rečne doline.

Pregled ključnih celina u području Zaovina na jednodnevnoj ruti
Lokalitet u ZaovinamaPoložaj i karakterŠta posetilac vidi na terenuPravila i ograničenja
Brana LazićiJužni ulaz u jezero iz pravca Mokre GorePogled na glavno jezero sa jedne i duboku dolinu jezera Spajići sa druge stranePoštovati saobraćajne znakove zabrane zaustavljanja u zoni hidrotehničkih postrojenja
Zaselak Đurići i jezero SpajićiPodnožje brane Lazići uz tok Belog RzavaMesto gde je Josif Pančić 1875. otkrio Pančićevu omoriku i manja mirna akumulacijaStrogo očuvanje prirodnog staništa reliktnih četinara bez lomljenja grana
Kružni put oko zaliva (Vežanja – Karaklije)Asfaltni i delom lokalni put duž razvedene obalePet krakova jezera, potopljene kose i odrazi borovih i smrčevih šumaUzak kolovoz bez bankina na pojedinim mestima; parkirati samo na proširenjima
Zaselak SekulićUzvišenje na severnoj strani prema Mitrovcu (~1.000+ m)Crkva, seoske kuće, ugostiteljski predah i širok vidik ka jezerskoj kotliniPlaninska raskrsnica puteva; zimi česta pojava snežnih nanosa i vetra
Jednodnevni pravci van Zlatibora

Izleti u okolne krajeve prema trajanju vožnje u jednom smeru

Susedne planine, kanjoni i gradovi koji čine zasebne celodnevne izlete.

35–45 min.

Mokra Gora (~30 km zapadno)

Muzejska železnica Šarganska osmica (15,4 km) i kompleks Drvengrad na Mećavniku.

30–50 min.

Užice, Zlakusa i Potpeće (~25–38 km)

Tvrđava Stari grad nad Đetinjom, grnčarija u Zlakusi i monumentalni ulaz Potpećke pećine.

60–90 min.

Tara, Perućac i Zaovine (~45–65 km)

Vidikovac Banjska stena, reka Vrelo i jezero Perućac ili krug oko akumulacije Zaovine.

50–95 min.

Zlatar i SRP Uvac (~40–65+ km)

Kokin Brod, Nova Varoš, vidikovci nad meandrima Uvca i licencirana plovidba rezervatom.

Javni vidici i istorijsko mesto otkrića Pančićeve omorike (1875)

Za razliku od kanjona Drine gde se pešači do jedne izdvojene ograde, Zaovine se najlepše doživljavaju kao panoramska celina sa više javnih tačaka uz put. Prvi snažan vidik otvara se odmah po izlasku iz klisure Belog Rzava kod brane Lazići, odakle se istovremeno sagledava prostranstvo glavne akumulacije u obliku zvezde i strmi pad prema manjem jezeru Spajići duboko u podnožju nasipa.

Upravo u podnožju brane Lazići, u zaseoku Đurići pored jezera Spajići, obeleženo je jedno od najvažnijih mesta u istoriji balkanske botanike. Posle dvadeset godina traganja po zapadnoj Srbiji, lekar i botaničar Josif Pančić je 1. avgusta 1875. godine baš u Zaovinama prvi put u prirodi pronašao žive primerke dotad nepoznate vrste četinara — Pančićeve omorike (Picea omorika). Ovaj tercijarni relikt i endemit srednjeg Podrinja preživeo je ledeno doba u zaklonjenim klisurama Tare i postao zaštitni znak čitavog nacionalnog parka.

Nastavkom vožnje uz severnu stranu jezera prema zaseoku Sekulić put se penje na proplanke iznad hiljadu metara nadmorske visine, gde se pored crkve brvnarsko-planinskog stila i seoskih domaćinstava pruža širok pogled unazad ka zalivima Zaovina i krečnjačkom grebenu Ravne stene (srednjovekovnog utvrđenja Grad). Taj potez idealan je za kratku šetnju po čistom planinskom vazduhu pre prelaska ka Mitrovcu ili povratka ka Mokroj Gori.

Ograničenja kupanja, plovila i pravila bezbednosti uz obalu

Kao što važi i za vodoakumulacije opisane u vodiču kroz izvore, reke i jezera Zlatibora, kod veštačkih jezera u planini neophodno je jasno razdvojiti vizuelnu privlačnost vode od bezbednosnih uslova za kupanje. Na Zaovinskom jezeru ne postoji zvanično proglašeno i uređeno javno kupalište sa spasilačkom službom, obeleženim plivačkim pojasom niti sanitarnim nadzorom.

U široj zaštitnoj zoni brane Lazići, vodozahvatnih kula, prelivnih građevina i tunelskih ulaza kupanje i zadržavanje u vodi strogo su zabranjeni zbog podvodnih strujanja i rada hidrotehničkih postrojenja. I na udaljenijim zalivima ulazak u vodu nosi ozbiljan rizik: dno akumulacije naglo prelazi u veliku dubinu od nekoliko desetina metara, slojevi vode ispod tanke letnje površine ostaju izrazito hladni, a pri sniženom vodostaju obalsko blato i vlažna glina postaju klizavi i nestabilni pri izlasku iz vode.

Pošto celo područje Zaovina pripada Nacionalnom parku Tara, na jezeru je zabranjena upotreba čamaca sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem i skutera na vodi bez posebnih službenih dozvola, kao i divlje kampovanje, postavljanje šatora na obali i paljenje roštilja u borovoj šumi. Mirno posmatranje sa obale, fotografisanje i šetnja obeleženim lokalnim putevima najsigurniji su i najodgovorniji način boravka.

Kada tokom godine Zaovine pružaju najviše kao izlet sa Zlatibora

Najpovoljniji period za jednodnevni odlazak u Zaovine traje od druge polovine maja do kraja oktobra. Krajem proleća i početkom leta akumulacija je po pravilu blizu visokog nivoa vode posle otapanja planinskih snegova, livade oko Sekulića i Karaklija su u punom cvetu, a dan traje dovoljno dugo da se bez žurbe spoje Zaovine i popodnevna kafa u Mokroj Gori u okviru šireg plana izleta sa Zlatibora.

Jesen donosi kristalnu vidljivost posle jutarnje izmaglice nad vodom i potpuni mir bez letnjeg vikend-saobraćaja. Tada treba unapred računati na to da je ugostiteljska ponuda u samim zaseocima oko jezera skromnija i često sezonska: van jula i avgusta manji objekti ne rade svakog radnog dana, pa je mudro poneti vodu i užinu sa Zlatibora, a glavni topli obrok planirati u Mokroj Gori, na Mitrovcu ili na Kaluđerskim Barama.

Zimi, od decembra do marta, izlet u Zaovine preporučuje se samo kada su putevi suvi i prethodno očišćeni. Uspon uz kanjon Belog Rzava iz Mokre Gore leži u dubokoj senci gde se led zadržava čitavog dana, dok na prevoju kod Sekulića vetar lako stvara snežne smetove, pa je u snežnim mesecima bezbednije zadržati se na glavnim magistralnim pravcima.

Česta pitanja

Koji je najkraći put od Zlatibora do Zaovinskog jezera?

Najkraći put vodi od centra Zlatibora preko Sušice, Kremana i Šargana u Mokru Goru, gde se skreće desno uz kanjon Belog Rzava do brane Lazići. Deonica je duga 52 do 56 kilometara i u potpunosti asfaltirana, ali je završnih 15 kilometara usko i krivudavo.

Zašto nivo vode u Zaovinskom jezeru ponekad opadne?

Zaovinsko jezero je gornja akumulacija reverzibilne hidroelektrane „Bajina Bašta” i podzemnim cevovodom je povezano sa rekom Drinom kod Perućca. Vodostaj se menja tokom godine u zavisnosti od hidroloških prilika i režima pumpanja odnosno proizvodnje električne energije.

Da li je na Zaovinskom jezeru uređeno javno kupalište?

Ne, na Zaovinskom jezeru ne postoji zvanično uređena javna plaža sa spasiocima. U zoni brane Lazići i energetskih objekata kupanje je strogo zabranjeno, a i na ostalim obalama se ne preporučuje zbog naglih dubina, hladnih struja i klizavog dna.

Gde je u Zaovinama otkrivena Pančićeva omorika?

Josif Pančić je žive primerke Pančićeve omorike (Picea omorika) otkrio 1875. godine u zaseoku Đurići u Zaovinama, u podnožju današnje brane Lazići pored manjeg jezera Spajići, gde je taj događaj obeležen.

Ima li prodavnica i restorana neposredno uz branu Lazići tokom cele godine?

Neposredno na samoj brani nema stalnih trgovina, a manji ugostiteljski objekti u okolnim zaseocima (poput Sekulića) van letnje sezone rade u smanjenom obimu. Preporučuje se da ponesete vodu sa Zlatibora, a ručak planirate u Mokroj Gori ili na Mitrovcu.

Korišćeni izvori

Provereno: novembar 2026.
  1. JP „Nacionalni park Tara” Bajina Bašta — Pravila posete, vidikovci, Mitrovac, Kaluđerske Bare i ZaovineStatus Zaovina u okviru NP Tara, akumulacija RHE „Bajina Bašta” i brana Lazići, otkriće Pančićeve omorike 1875. u Đurićima i zabrana motornih plovila i divljeg kampovanja.
  2. Turistička organizacija Zlatibor — Turistička karta atrakcija i smeštaja i Projekat turističke signalizacijePutni koridor sa Zlatibora prema Mokroj Gori i zapadnim izletničkim pravcima.
  3. JP „Putevi Srbije” i Auto-moto savez Srbije (AMSS) — Stanje na državnim putevima, zimska služba i bezbednost u saobraćajuDržavni putevi ka Kremnima i Mokroj Gori, zimska oprema i oprez na užim brdsko-planinskim saobraćajnicama.
  4. Republički hidrometeorološki zavod Srbije (RHMZ) i Gorska služba spasavanja (GSS) — Meteorološka stanica Zlatibor i pravila bezbednog kretanja u planiniSezonski vremenski uslovi, poledica u usecima i planinska bezbednost.