Užice i Zlakusa: istorija grada i grnčarski kraj
Užice u kotlini reke Đetinje (25 km severoistočno od Zlatibora) i grnčarsko selo Zlakusa na putu ka Požegi (38 km od Zlatibora) predstavljaju najbliži i saobraćajno najdostupniji kulturno-istorijski izlet izvan zlatiborske visoravni. Za pola sata vožnje sa planine ulazi se u grad srednjovekovne tvrđave Stari grad, prve Tesline hidroelektrane u Srbiji „Pod gradom” iz 1900. godine i Narodnog muzeja Užice, a petnaestak minuta dalje u središte zlakuske lončarije na ručnom vitlu, upisane na UNESCO listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.

Osnovni podaci o ruti
- Položaj i udaljenost
- Grad Užice (25 km drumom od Kraljevog trga na Zlatiboru) i selo Zlakusa u dolini Đetinje (još 13 km istočno, ukupno 38 km)
- Prilaz i podloga
- Magistralni put IB-23 preko Sušice i Bele Zemlje; gradske pešačke zone, Zelena staza u klisuri Đetinje i stepenice na Starom gradu
- Okvirno trajanje
- 6 do 8 sati ukupno sa povratkom na Zlatibor (oko 80–90 minuta vožnje u oba smera + gradske stanice, ručak i Zlakusa)
- Režim posete i uslovi
- Narodni muzej i kapija tvrđave Stari grad imaju propisano radno vreme; demonstracije u grnčarskim radionicama Zlakuse traže prethodnu proveru
Okvirni plan kretanja i vremena
Klisura Đetinje u Užicu: tvrđava Stari grad i hidroelektrana „Pod gradom” (1900)
Silazak sa Zlatibora državnim putem IB-23 preko Sušice i Bele Zemlje za manje od pola sata uvodi putnika u duboku kotlinu Užica (~410 m n.v.), istorijsko i privredno središte iz čijeg je zaleđa krajem XIX i početkom XX veka i potekla istorija turizma na Zlatiboru. Najefektniji početak gradskog obilaska jeste prostor Gradske plaže na Đetinji, odakle se u jednom pogledu spajaju srednjovekovna i industrijska baština.
Na strmom krečnjačkom grebenu opkoljenom rekom uzdiže se užički Stari grad — srednjovekovno utvrđenje iz XIV veka vezano za oblast župana Nikole Altomanovića. Posle obimne konzervacije i rekonstrukcije gornjeg, srednjeg i donjeg grada sa kulom i bedemima, tvrđava je postala uređeni javni vidikovac nad gradom i ulazom u klisuru Đetinje. Prilazi joj se peške od plaže ili sa gornje strane preko pešačkog mosta sa magistralnog pravca, ali je pre polaska obavezno proveriti dnevne termine otvaranja kapije kod Turističke organizacije Užica, jer se po mraku, oluji ili poledici ulaz iz bezbednosnih razloga zatvara.
Neposredno u podnožju tvrđavske stene, uz sam vodopad brane na Đetinji, stoji stara zgrada hidroelektrane „Pod gradom”. Puštena u rad na Ilindan 1900. godine za potrebe užičke tkačke radionice i uličnog osvetljenja, ovo je prva električna centrala u Srbiji (i među najstarijim očuvanim u svetu) podignuta po Teslinim principima višefaznih naizmeničnih struja, svega pet godina nakon čuvene hidroelektrane na Nijagari. Od elektrane uzvodno kroz klisuru Đetinje vodi ravna asfaltirana „Zelena staza” trasom nekadašnje pruge uskog koloseka („Ćire”), idealna za polučasovnu šetnju kroz tunele pored smaragdne reke.
Narodni muzej Užice, Jokanovića kuća i modernistički Trg partizana
U središnjem gradskom tkivu (Ulica Dimitrija Tucovića 18) nalazi se Narodni muzej Užice, ustanova od prvorazrednog značaja kada želite sadržajan kulturni program bez obzira na spoljašnju temperaturu ili kišu. U dve muzejske zgrade raspoređene su arheološka, etnografska, istorijska i umetnička postavka (uključujući legat prvog akademskog slikara ovog kraja Mihaila Milovanovića), kao i dokumentarna izložba o Užičkoj republici iz jeseni 1941. godine.
Posebnu celinu u sastavu muzeja čine podzemni tuneli ispod trezora nekadašnje Narodne banke, u kojima je u jesen 1941. godine radila partizanska fabrika oružja i municije, kao i gradsko sklonište. Nedaleko od muzeja, na Trgu Svetog Save pored Saborne crkve Svetog Đorđa, vredi obići i Jokanovića kuću — spomenik kulture iz druge polovine XIX veka koji verno prikazuje preobražaj stare orijentalne čaršije u građansko Užice.
Šetnja između muzeja i obale Đetinje prirodno vodi preko prostranog Trga partizana, izgrađenog 1961. godine kao jedna od najuspelijih i u svetskim arhitektonskim pregledima prepoznatih urbanističkih celina posleratnog modernizma, okružene kolonadama, pozorištem i bibliotekom.
| Stanica obilaska | Udaljenost i položaj | Okvirno vreme zadržavanja | Šta proveriti pre dolaska |
|---|---|---|---|
| Narodni muzej Užice i Jokanovića kuća | 25 km od Zlatibora (centar Užica) | 75 do 90 minuta | Dnevno radno vreme muzeja i dostupnost podzemnih tunela trezora |
| Trg partizana i pekarska pauza | Pešačka zona centra Užica | 45 do 60 minuta | Većina tradicionalnih pekara sa komplet lepinjom radi u prepodnevnim i ranim popodnevnim satima |
| Tvrđava Stari grad i HE „Pod gradom” (1900) | Obala Đetinje uz Gradsku plažu | 60 do 90 minuta | Radno vreme kapije tvrđave i najava za eventualni obilazak unutrašnjosti stare centrale |
| Selo Zlakusa — grnčarska domaćinstva i etno-park | 13 km istočno od Užica ka Požegi (38 km od Zlatibora) | 90 do 120 minuta | Prethodni dogovor za demonstraciju rada na ručnom vitlu i radno vreme Terzića avlije |

Zlakusa i tehnologija zlakuske lončarije na UNESCO listi (2020)
Nastavkom vožnje državnim putem IB-23 iz Užica kroz industrijsku zonu Sevojna ka Požegi, nakon trinaest kilometara stiže se u selo Zlakusa na desnoj obali Đetinje. U ovom selu više od tri veka bez prekida živi zlakuska lončarija — jedinstveni stari zanat upisan u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a u decembru 2020. godine i na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.
Ono što zlakusko posuđe tehnološki izdvaja od obične grnčarije rađene na brzom nožnom ili električnom kolu jeste sirovinski sastav i način zidanja. Majstori lončari mešaju elastičnu glinu iz obližnjeg sela Vranjani i sitno mleveni mineral kalcit (u lokalnom govoru „vrsta”) iz kamenoloma u selu Rupeljevo u srazmeri približno pola–pola. Na sporom ručnom drvenom vitlu posuda se ne izvlači jednim potezom iz grude, već se strpljivo gradi red po red od glinenih valjaka, oblikuje drvenim nožićem („bočilom”) i krpicom, suši u senci i zatim peče na otvorenoj vatri na temperaturi od oko 600 do 700 stepeni.
Zahvaljujući kristalima kalcita u zidovima posude, lonci, đuvečare, sačevi i pržulje iz Zlakuse otporni su na nagle temperaturne promene i mogu se koristiti direktno na otvorenom ognjištu, žaru, šporetu na drva ili u rerni, dajući jelima od kupusa, pasulja i mesa prepoznatljivu ravnomernu termičku obradu.
Kako posetiti grnčarske radionice i na šta paziti pri kupovini posuđa
Prilikom ulaska u Zlakusu važno je razlikovati usputne prodajne tezge pored magistrale, uređeni Zavičajni etno-park „Terzića avlija” (muzejsko-turističko domaćinstvo u starim seoskim zgradama sa zbirkom i početkom pešačkih staza) i aktivne porodične grnčarske radionice u seoskim sokacima. Dok je Terzića avlija prilagođena pojedinačnim posetiocima u toku objavljenog radnog vremena, porodične radionice majstora su proizvodna domaćinstva, a ne stalni izložbeni saloni.
Proces izrade lonca zavisi od pripreme sirovine, višednevnog sušenja i povremenog grupnog pečenja na vatri, pa majstor nije svakog sata za ručnim vitlom. Ako želite da prisustvujete živom prikazu zidanja posude, preporučuje se prethodna najava preko Turističke organizacije Užica, Udruženja lončara „Zlakusa” ili etno-parka. Ukoliko u istom danu želite više prirode nego gradskih muzeja, Zlakusu lako možete spojiti sa susednim selom Potpeće po planu za Potpećku pećinu i Zlakusu u jednom danu.
Pri kupovini obratite pažnju na poreklo: originalno posuđe registrovanih zlakuskih majstora obeleženo je prepoznatljivim žigom zanatlije i Udruženja („Z”), ima zrnastu strukturu sa sitnim belim tačkicama kalcita i ne nosi sjajnu industrijsku glazuru. Od samog majstora zatražite i kratko uputstvo za prvo zamašćivanje i „kaljenje” nove posude u rerni pre prvog kuvanja.
Prevoz javnim linijama i planiranje autentičnog užičkog obroka
Za razliku od planinskih jezera Tare i Uvca, pravac Užice – Zlakusa jedan je od retkih u okolini Zlatibora koji je u potpunosti izvodljiv i bez sopstvenog automobila. Sa autobuske stanice na Zlatiboru tokom celog dana polaze česti autobusi ka Užicu (oko 35–40 minuta vožnje, opisano u vodiču kako doći i kretati se saobraćajnim koridorom), a sa užičke autobuske stanice prigradski i međugradski polasci ka Sevojnu i Požegi staju na raskrsnici za Zlakusu.
Gastronomski identitet Užica neraskidivo je vezan za izvornu užičku komplet lepinju („lepinju sa sve”) — rasečenu lepinju zapečenu u pekarskoj peći na drva sa zrelim kajmakom i jajetom i prelivenu zagrejanim slanim pretopom od pečenja, uz čašu gustog kiselog mleka. Imajte na umu staro gradsko pravilo: najpoznatije užičke pekare su jutarnja i prepodnevna mesta, pa se komplet lepinja jede u prvom delu izleta (do 13 ili 14 časova), a ne kao kasna večera.
Ukoliko više volite klasičan kasni ručak posle obilaska tvrđave i muzeja, u Zlakusi i obližnjoj dolini Petnice rade restorani i etno-domaćinstva u kojima se poslužuju jela dugo krčkana upravo u zlakuskim zemljanim loncima, kao i sveža pastrmka iz lokalnih ribnjaka.
Česta pitanja
Koliko ima kilometara od Zlatibora do Užica i Zlakuse?
Od centra Zlatibora do centra Užica državnim putem IB-23 ima 25 kilometara (oko 30 minuta vožnje). Selo Zlakusa nalazi se još 13 kilometara istočno od Užica na putu ka Požegi, odnosno ukupno 38 kilometara od Zlatibora.
Da li je tvrđava Stari grad u Užicu otvorena u svako doba dana?
Ne, ulazna kapija rekonstruisane tvrđave Stari grad ima propisano dnevno i sezonsko radno vreme kojim upravlja Turistička organizacija Užica, a u slučaju kiše, grmljavine, snega ili leda poseta se privremeno obustavlja radi bezbednosti.
Može li se u Zlakusi bez najave videti izrada lonaca na ručnom vitlu?
Gotovo posuđe može se kupiti svakodnevno u domaćinstvima i etno-parku, ali za posmatranje samog procesa zidanja posude na ručnom vitlu preporučuje se prethodna provera i najava, jer majstori usklađuju rad prema fazama sušenja i pečenja.
Kako stići na ovaj izlet sa Zlatibora bez automobila?
Sa autobuske stanice u centru Zlatibora redovno saobraćaju autobusi do Užica (35–40 min), odakle su sve gradske stanice dostupne peške, dok do Zlakuse sa užičke stanice voze česte prigradske i međugradske linije u smeru Požege.
Po čemu je hidroelektrana „Pod gradom” u Užicu istorijski posebna?
Podignuta 1900. godine na reci Đetinji neposredno ispod Starog grada, HE „Pod gradom” je prva hidroelektrana u Srbiji izgrađena po Teslinim principima višefaznih naizmeničnih struja, svega pet godina nakon centrale na Nijagarinim vodopadima.
Korišćeni izvori
Provereno: novembar 2026.- Turistička organizacija Užica i Narodni muzej Užice — Stari grad, klisura Đetinje, HE „Pod gradom” i kulturno-istorijske celine UžicaTvrđava Stari grad, hidroelektrana „Pod gradom” (1900), Narodni muzej Užice sa podzemnim tunelima, Jokanovića kuća i Zelena staza u klisuri Đetinje.
- Centar za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije (Etnografski muzej u Beogradu) — Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije — Zlakuska lončarijaTehnologija izrade zlakuske lončarije od gline i kalcita na ručnom vitlu, pečenje na otvorenoj vatri i upis na UNESCO Reprezentativnu listu 2020. godine.
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture — Beograd — Centralni registar nepokretnih kulturnih dobaraStatus spomenika kulture užičkog Starog grada, stare hidroelektrane na Đetinji i Jokanovića kuće.
- JP „Putevi Srbije” i Auto-moto savez Srbije (AMSS) — Stanje na državnim putevima (A2 i IB-23), zimska služba i bezbednost u saobraćajuDržavni put IB-23 Zlatibor – Užice – Sevojno – Zlakusa.





